Insulinska rezistencija - Skriveni neprijatelj Vašeg zdravlja
< Nazad Ažurirano 25.08.2020.
Iako
otkrivena jo
š 60-ih godina prošlog veka, insulinska
rezistencija, jedno od najznačajnijih oboljenja endokrinog sistema, nije
dospela u centar pažnje javnosti sve do pre nekoliko godina. Prema podacima Nacionalnog
instituta za javno zdravlje SAD-a, trećina američke populacije ima insulinsku
rezistenciju, a pretpostavlja se da je, usled nedijagnostikovanih slučajeva,
taj broj značajno veći. Šta je to insulinska rezistencija, kako je prepoznati i
lečiti – saznajte u nastavku teksta.
Šta je insulinska rezistencija?
Pankreas proizvodi insulin, hormon koji omogućava
ulazak glukoze u ćelije mišića, masti i jetre. Glukoza, koju unosimo jelom, se
potom u tim ćelijama koristi za stvaranje energije. U zdravom organizmu,
pankreas prepoznaje visok nivo glukoze, tj. šećera, u krvi (do kog dolazi
uglavnom nakon jela hrane bogate ugljenim hidratima) i kreće da proizvodi i
ispušta insulin u krv. Pomoću insulina, reguliše se nivo šećera u krvi i
održava u granicama u normale.
Kod osobe obolele od insulinske rezistencije,
međutim, ćelije mišića, masti i jetre ne reaguju adekvatno na insulin. Glukoza
se zbog toga zadržava u krvi, a pankreas nastavlja da proizvodi insulin kako bi
snizio nivo šećera. Vremenom, glukoza koja nije uneta u ćelije nakuplja se u
krvi, što dovodi do rasta nivoa šećera, poznatog i kao pred-dijabetes. Pred-dijabetes
predstavlja stanje povišenog nivoa šećera u krvi u odnosu na normalne granične
vrednosti, ali ipak, još uvek niskog da bi se dijagnostikovao dijabetes.
Preterani rad pankreasa može dovesti do
hiperinsulinemije – abnormalno visoke količine insulina u krvi. Vremenom,
organizam postaje sve otporniji na insulin, a nivoi ovog hormona, kao i šećera
u krvi, neprestano rastu. Ova dva oboljenja, hiperinsulinemija i insulinska
rezistencija, glavni su uzročnici dijabetesa tipa 2, bolesti koja pogađa 9%
svetske populacije.
Preduslovi za pojavu insulinske rezistencije
Insulinska rezistencija neretko je vezana za
druga endokrina i ginekološka stanja, poput povišenog nivoa holesterola u krvi
i sindroma policističnih jajnika. Istorija dijabetesa u porodici, velika
telesna težina i gojaznost, kao i povišen krvni pritisak takođe su česti
uzročnici ovog stanja. Stariji od 45 godina, srčani bolesnici, oboleli od Kušingovog
sindroma, sleep apnea-e i oni koji su preživeli šlog spadaju u rizičnu grupu za
dobijanje insulinske rezistencije. Pojedine medicinske studije čak navode i
etničko poreklo kao moguću predispoziciju za razvoj ove bolesti.
Ipak, uzroci pojave insulinske rezistencije u
poslednje vreme se sve manje povezuju sa genetikom, a više sa stilom života.
Upravo zbog toga je ovo oboljenje „zaradilo“ ime bolesti modernog čoveka. Stres,
nepravilna ishrana, manjak sna kao i nedostatak fizičke aktivnosti, samo su
neki od faktora koji nesumnjivo utiču na gubitak balansa u našem organizmu.
Tačni uzročnici insulinske rezistencije i
pred-dijabetesa su, međutim, i dalje nepoznati. Većina naučnika smatra da su
najveći krivci za razvoj ove bolesti prekomerna težina, posebno u predelu
abdomena (tzv. visceralna mast koja se nakuplja oko vitalnih organa), manjak
fizičke aktivnosti, kao i slobodne masne kiseline, koje nastaju raspadanjem
triglicerida.
Koji su
simptomi insulinske rezistencije?
Ono što čini insulinsku rezistenciju posebno
podmuklom bolešću jeste činjenica da ona nema očigledne simptome sve dok se ne
razvije dijabetes. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti procenjuje
da 90% ljudi sa pred-dijabetesom nije ni svesno da ima to oboljenje.
Kod pojedinih pacijenata javljaju se akantosis
nigrikans - hiperpigmentacija tj. crnjenje kože na pregibima, poput vrata ili
ispod pazuha, kao i retinopatija – oštećenje mrežnjače oka koje može da dovede
do trajnog slepila. Većina obolelih, posebno u početnoj fazi, ne ispoljava ove
simptome što dijagnostikovanje insulinske rezistencije kod tih pacijenata čini
znatno težim.
Kod žena, sa insulinskom rezistencijom često se
udružen javlja sindrom policističnih jajnika koji izaziva bolne menstruacije,
neredovne cikluse i neplodnost. Takođe, mnoga medicinska istraživanja ukazuju
na pozitivnu korelaciju između insulinske rezistencije i kožnih oboljenja,
specifično pojave akni, jer insulin podstiče razvoj androgenih hormona koji ubrzavaju
rast ćelija za proizvodnju sebuma.
Dijagnostikovanje insulinske rezistencije
S obzirom na to da insulinska rezistencija ne
ispoljava karakteristične simptome, put do otkrivanja i dijagnostikovanja ove
bolesti ne može biti slučajan. Lekar mora uputiti pacijenta na OGTT (Oral
Glucose Tolerance Test), specijalan test za utvrđivanje postojanja insulinske
rezistencije, koji proverava odgovor organizma na unos čiste glukoze i količinu
proizvedenog insulina.
OGTT test se obavlja u laboratoriji, i traje u
proseku 2h, nakon čega se dobijaju kvantitativni rezultati o nivou glukoze, tj.
šećera, i insulina u krvi. Povišen nivo insulina može biti znak da pacijent
boluje od insulinske rezistencije.
Kao i ostale bolesti, ni insulinska rezistencija ne
nastaje preko noći. Stoga, prevencija i redovne kontrole ključne su za
sprečavanje razvoja kako insulinske rezistencije, tako i mnogih drugih
zdravstvenih oboljenja. Kvantna dijagnostika, poput Biorezonantnog skenera,
može kvalitativno uočiti promene i disfunkcije organa u njihovom začeću, poput
loše međućelijske komunikacije i energetske faze. Kvantna medicina je u
mogućnosti da uoči bolest u njenim početnim fazama, a samim tim i spreči
nastanak tog oboljenja.
Kada je oboljenje uočljivo laboratorijskim putem, bolest
se već nalazi u trećoj fazi. Nakon toga preostaje samo četvrta faza, gde je bolest
evidentna na ultrazvuku, kada ne preostaje drugo rešenje sem terapije
medikamentima.
Terapija i lečenje insulinske
rezistencije
Ukoliko se
početne disfunkcije bolesti uoče
na vreme pomoću metoda Kvantne
medicine, Mikrorezonantna terapija može sprečiti nastanak i dalji razvoj
bolesti koja bi zahtevala doživotnu terapiju lekovima. Mikrorezonantna terapija
pokreće sopstvenu farmakolaboratoriju ljudskog organizma na bezbedan i bezbolan
način. Cilj je lečiti uzrok, a ne posledice, a takođe i skratiti vreme lečenja
i podići opštu odbrambenu sposobnost organizma.
Ako dođe do
razvoja insulinske rezistencije, lečenje se uglavnom sastoji iz pacijentovih
napora ka zdravijem životu, što uključuje redovno vežbanje, kvalitetan san, kao
i prestanak pušenja. Izmene u režimu ishrane su obavezne – redukovanje unosa
šećera i masti, povećanje unosa omega-3 masnih kiselina, kao i hrane sa što
manje ugljenih hidrata. Takođe, suplementi u ishrani i vitamini često se
prepisuju pacijentima obolelim od insulinske rezistencije.
Zašto je važno reagovati na vreme?
Insulinska rezistencija smatra se jednim od ključnh
faktora u razvoju mnogih – ako ne i većine – današnjih hroničnih bolesti. Osim
što je direktan uzrok pojave dijabetesa tipa 2, insulinska rezistencija
povezuje se sa razvojem sindroma policističnih jajnika, Alchajmerovom bolešću,
bolestima jetre, kao i rakom. Takođe, pojedina medicinska istraživanja uočila
su korelaciju između insulinske rezistencije i bolesti srca, a pacijenti
oboleli od insulinske rezistencije imaju 93% veću šansu da obole od srčanih problema.
Insulinska rezistencija je bolest modernog doba, koja ne
ispoljava nikakve simptome sve dok već nije kasno. Zbog toga je veoma važno
hraniti se i živeti zdravo, ali i vršiti redovne kontrolne preglede koji mogu
pomoći da se bolest uoči u svojim početnim fazama, kako bi se sprečio njen dalji razvoj.